Europski problem s drvnom biomasom

Energija dobivena iz drva zapravo će povećati emisiju tokom perioda važnih za Pariški sporazum.

Biomasa je bila središnja točka teorije ekološkog rada Anila Agarwala o različitim izazovima u području okoliša u bogatim i siromašnim zemljama. Veliki dio resursa Trećeg svijeta upotrijebljen je za proizvodnju biomase za potrošnju u razvijenim zemljama.

Ali zbog vlastite potrošnje (koliko god bila niska) siromašni su više ovisili o biomasi nego bogati, živeći u onome što je nazvao „ekonomijom uzdržavanja koja se temelji na biomasi“. Iako se Zapad uglavnom prebacio na fosilna goriva, biomasa je i dalje činila većinu potrošnje energije siromašnih u zemljama u razvoju.

Ali to se odavno promijenilo. Dizajnirana za ispunjavanje klimatskih ciljeva, Direktiva Europske komisije o obnovljivoj energiji (RED, 2009) potaknula je procvat u proizvodnji biomase za korištenje energije. To uključuje tekuća biogoriva poput bioetanola i biodizela (koje se kombiniraju s tradicionalnim gorivima), bioplin i čvrstu biomasu, poput drvenih peleta koji se spaljuju za proizvodnju topline i energije.

Sve u svemu, biogoriva su činila 8,8 posto primarne opskrbe energijom u EU. Uprkos već najavljenom porastu vjetra i sunca, svi ostali obnovljivi izvori zajedno čine samo 4,8 posto.

Prema RED-u, biogoriva su definirana kao ugljično neutralna, na temelju obrazloženja da će CO2 oslobođen izgaranjem biti apsorbiran usjevima biomase sljedeće godine. Međutim, to ne uključuje činjenicu da nije sva biomasa održiv izvor te može dovesti do povećanja emisija zbog promjena u korištenju zemljišta i krčenja šuma, kao i emisija iz rastuće uporabe fosilnih goriva u proizvodnji biomase.

Ali ovaj zaključak predstavlja još temeljniji problem za uporabu drva kao goriva.

Kao što je ove godine zabilježilo Savjetodavno vijeće Europskih akademija, izgaranje šumske biomase prenosi ugljik iz šumskog fonda u atmosferu unutar nekoliko minuta. No, postoji veliko vremensko razdoblje između tog početnog ispuštanja i nadopunjavanje zaliha ugljika šuma kroz ponovni rast.

Ovaj „rok povrata“ ugljika može trajati mnogo godina, ako ne i stoljeća. Stoga je pojam neutralnosti ugljika “neizvjestan te ovisi o vremenu i kontekstu”. Periodi povrata kroz desetljeća povećavaju rizik prekoračenja ciljeva Pariškog sporazuma.

Ovaj savjet samo je ponovio apel 800 znanstvenika koji su prošle godine pisali EU Parlamentu, a te brige poznate su već duže vremena.

Barem od 2017. godine, vlada u Velikoj Britaniji prepoznala je da biomasa ne donosi uštedu emisija, dok je britanski Odbor za klimatske promjene pozvao vladu da ne pruža daljnju političku potporu velikom korištenju biomase bez sakupljanja i skladištenja ugljika. U priznanju nordijskog modela, dansko Vijeće za klimatske promjene primijetilo je da zemlja već troši više biomase po glavi stanovnika nego što će vjerojatno biti održivo ako se taj pristup proširi na globalnu razinu.

Ipak, ”Playing with Fire” izvješće londonskog istraživačkog centra Sandbag, podignuto europskom potražnjom, navodi kako se globalna proizvodnja industrijskih drvnih peleta raširila preko noći, a proizvodnja se više nego udvostručila od 2010. godine. EU je najveće svjetsko tržište i samo njegov uvoz čini gotovo četvrtinu globalne proizvodnje.

Laka pretvorba postojećih elektrana na ugljen (koje treba postupno ukinuti) za spaljivanje drva pokrenula je velik dio ove potražnje za peletom. U prošlosti se najveći dio potrošnje biomase u sadašnjim i bivšim elektranama na ugljen koristio u Velikoj Britaniji i Njemačkoj.

Očekuje se daljnji znatan rast budući da se postupak ukidanja ugljena polako provodi na cijelom kontinentu, a očekuje se otvaranje gotovo četvrtine budućih kapaciteta u Nizozemskoj te zatim Njemačkoj, Irskoj, Finskoj i Španjolskoj. U izvješću se procjenjuje da će, nakon što se ova postrojenja izgrade, potrošnja drvenih peleta na kontinentu porasti do trenutne ukupne svjetske proizvodnje.

Nadalje, kako nije utvrđen datum ukidanja za velik dio europskog kapaciteta, ove vrijednosti predstavljaju samo ” vrh sante leda”.

Pretpostavljajući da se sva biomasa u EU dobiva iz šuma na jugu SAD-a, koja je njen trenutno najveći snabdjevač, ”Playing with Fire” procjenjuje da će svake godine biti potrebno pridodati ogromnih 207000 hektara za opskrbu europskih elektrana. To je jednako ukupnim šumama u Nizozemskoj i otprilike polovini Njemačkih šuma.

Potražnja će se, naravno, zadovoljiti iz šuma izvan kontinenta, u trajnoj tradiciji evropskih kolonijalnih duhova.

Iako prema zakonodavstvu EU-a ne postoji potreba za procjenom “roka povrata” za goriva iz biomase šuma, izvješće procjenjuje da je taj pokazatelj najmanje 40 godina. Stoga bi proizvodnja električne energije iz biomase zapravo dovela do neto povećanja atmosferskog CO2 „tokom perioda važnih za Pariški sporazum“.

Nadalje, postrojenja koja koriste ovakve pelete proizvela bi samo dva posto bruto proizvodnje električne energije u EU. Za usporedbu, kako izvješće ističe, Europa gradi isto toliko vjetro- i solarnih elektrana svake godine.

”Playing with Fire” preporuča da se biomasa ne smatra obnovljivim izvorom energije, osim ako operatori ne mogu pokazati da je rok povrata ugljika manji od 10 godina.

Europa je suočena s povijesnim problem ugljena. Veliki dio europskog prijelaza iz ugljena predstavlja prijelaz na prirodni plin, drugo fosilno gorivo, koje sada pridonosi većem porastu globalnih emisija od ugljena. Da bi se zadržale stare elektrane na ugljen, korištenje biogoriva je još jedna mogućnost koja se agresivno slijedi, a nedavno najavljeni Europski zeleni dogovor naglasio je središnju ulogu biomase u gospodarstvu s nultim emisijama.

Kao i prijelaz na prirodni plin, i prijelaz na biomasu može biti povoljniji za klimu od ugljena.

Izvor: https://www.downtoearth.org.in/blog/climate-change/europe-s-biomass-problem-68695