Iowa State University gleda na miscanthus kao opciju za poplavna zemljišta

Nizinske površine često poplave nakon jakih kiša te tako ponekad zahtijevaju ponovnu sjetvu ili sadnju ili čak dovode do ukupnih gubitaka usjeva. Problem se pojavljuje toliko često da je natjerao neke znanstvenike sa Sveučilišta Iowi da se pitaju hoće li uzgoj miscanthusa na tim površinama imati više smisla od uzgoja kukuruza ili primjerice soje.

Istraživači ISU-a nedavno su od američkog Nacionalni institut za prehranu i poljoprivredu Ministarstva poljoprivrede dobili približno 3.000.000 kuna kako bi saznali kako miscanthus, divovska višegodišnja trava koja, raste u “ruševinama” poljoprivrednih površina koja su tijekom godine izložena intenzivnim kišama. Ako znanstvenici dokažu da miscanthus dobro podnosi vlažne uvjete, to bi moglo pridodati nove alternativne načine korištenja poplavnog poljoprivrednog zemljišta lokalnim poljoprivrednicima s višestrukim okolišnim i gospodarskim koristima.

“Mnogi ljudi s područja tzv. kukuruznog pojasa upoznati su s poplavnim površinama”, rekao je Andy VanLoocke, pomoćni profesor agronomije i primarni znanstvenik na dodjeli bespovratnih sredstava. “Nazivamo ih ruševnim površinama. Naš tim radi na pronalaženju drugih načina upravljanja tim specifičnim zemljištima koja bi mogla omogućiti profitabilnije i održivije koristi. “

Koncept ovisi o sposobnosti miscanthusa za rast na tim površinama. Ponekad prekasne poplave u vegetacijskoj sezoni znače potpuni poraz poljoprivrednika na tim hektarima. Prenošenje tih hektara na fleksibilniji usjev može dugoročno uštedjeti velik novac.

Znanstvenici testiraju oko 320 hektara na dva ISU istraživačka gospodarstva. Identificirali su 15 “ruševnih površina” u kojima se voda obično sakuplja i za koje istraživači već imaju podatke o prihodima iz prethodnih godina. Istraživači će zasaditi micanthus u nekima od njih, a ostaviti redne usjeve u drugima.  Zatim će usporediti kako se miscanthus i usjevi ponašaju.

Eksperiment će pratiti tri varijable povezane sa svakom površinom: prinos, kvalitetu vode i emisije stakleničkih plinova. VanLoocke je rekao da su prethodna istraživanja pokazala da te površine predstavljaju točke za gubitak hranjivih tvari. Dušik se može vrlo lako isprati iz tla u obližnje vodene putove, a takve površine također emitiraju dušični oksid, staklenički plin. Sadnja miscanthusa povećava prisutnost korijena u tlu koji mogu efikasnije zadržavati hranjiva.

VanLoocke je rekao kako preliminarni podaci sugeriraju da miscanthus može dobro uspjevati u područjima koja poplave povremeno. Rekao je da je to moguće zahvaljujući biljnim rizomima ili masi korjenovom sustavu koji raste vodoravno. I žetva miscanthusa mogla bi pružiti bogat izvor biomase koja će se koristiti kao gorivo u elektranama ili za druge primjene.

VanLoocke je projekt opisao kao “visokorizičan, ali visokonagrađivan”, jer postoji mnogo nepoznanica koje treba istražiti. Istraživači ne znaju da će miscanthus dobro rasti unatoč nekim laboratorijskim i teoretskim sugestijama da će to tako biti. Čak i ako miscanthus uspije, potrebne su dodatne ekonomske analize kako bi se utvrdilo koliko je ta strategija održiva za poljoprivrednike.

Ostali istraživači na projektu su Amy Kaleita, profesor poljoprivrednog i biosistemskog inženjeringa; i Emily Heaton, izvanredni profesor agronomije. Projekt se temelji na preliminarnim podacima koje je prikupio Steven Hall, docent ekologije, evolucije i organizacijske biologije.

Izvor: iastate.edu