Biogoriva

Biogoriva su obnovljivi izvor energije koja se dobivaju preradom biomase. Iako je proizvodnja i korištenje biogoriva u porastu, još uvijek ne predstavljaju dostatnu zamjenu nad naftnim derivatima, unatoč tome što pružaju određenu energetsku sigurnost. Biogoriva se dijele na biogoriva prve, druge i treće generacije. U biogoriva prve generacije ubrajaju se biodizel, bioplin i bioetanol. Biogoriva druge generacije dobivaju se preradom poljoprivrednog i šumskog otpada. Za proizvodnju biogoriva druge generacije ne koriste se kulture čija je primarna namjena proizvodnja hrane (kao što je to slučaj s kukuruzom, sojom ili uljanom repicom u proizvodnji biogoriva prve generacije). Biogoriva treće generacije baziraju se na proizvodnji goriva iz algi.

Lignocelulozna biomasa energetske kulture Miscanthus x giganteus, osim što se koristi kao sirovina za proizvodnju električne i/ili toplinske energije, može se koristiti i u procesu anaerobne fermentacije (samostalno ili u kombinaciji sa drugim sirovinama) u proizvodnji bioplina, ali i tekućih biogoriva, prvenstveno bioetalnola. Zahvaljujući visokim prinosima te visokom postotku celuloze i hemiceluloze, Miscanthus x giganteus je idealna kultura za proizvodnju biogoriva.

Najvažnija svojstva lignocelulozne biomase jesu dobra čvrstoća, zapaljivost, biorazgradivost i reaktivnost. Lignoceluloza predstavlja jedan od najčešćih polimera u prirodi i glavninu strukture lignocelulozne biomase te čini 40% do 50% celuloze, 25% do 35% hemiceluloze i 15% do 20% lignina.